TRANSPLANTACIJA ORGANA - NAJPROFITABILNIJI MEDICINSKI BIZNIS Nekada se smatralo krajnje nemoralnom kradjom sa mrtvog vojnika skinuti prsten, čizme ili mu uzeti novac. Danas to deluje smešno, jer se i sa mrtvih i sa živih ljudi masovno uzimaju organi i pojedina tkiva.Danas je biznis sa transplantacijom organa postao kao trgovina sekundarnim sirovinama. Ljudski leševi su postali izvor fantastične zarade gde najveći profit imaju farmakobiznis i njihove “velike ugledne“ bolnice.
Piše: Ivona Živković
Za privatne bolnice koje posluju na tržišnom principu nema profitnijeg posla od transplantacije organa. Ovo je najskuplja i najkompleksnija usluga koju pružaju bolnice. Ona ne uključuje samo rad hirurga i medicinskog osoblja, već čitave procedure i tretmane pre i posle operacije, a koje su iste važnosti. UZIMAJ ORGANE I SA MRTVOG I SA ŽIVOG Procenat preživljavanja nakon transplantacija se u medijima obično izostavlja. Poznato je da se organi uzimaju i sa mrtvih i sa živih donora, pa se za ovaj medicinski biznis godinama postavljalo pitanje etičnosti. Ali, tamo gde kapitalisti osete velike pare i mogućnost fanstastične zarade uz malo ugalanja, medijskih obmana i sitne korupcije lekara i državnika, teško ih je zaustaviti. Za vlastelu su životi običnih ljudi kao životi pasa . Možete ih držati u stanu da vam se umiljavaju, koristiti ih za lov i rad u fabrikama, ili ih baciti šinterima. Tako su i mnogi ljudi postali biološki otpad koji su uhvatili “šinteri” zaduženi za lov na ljudske organe. O tome koliko su zastrašujuće razmere ovog lova, verovatno nikada niste ni razmišljali, dok niste čuli da se i na Kosovu pojavila ekipa za kradju ljudskih organa. A profit je kapitalistima najvažniji, bilo gde da se može napraviti. Tako je i biznis sa transplantacijom organa poslednjih deset godina počeo ubrzano da se razvija širom sveta. Masonerija koja nadgleda najuticajnije globalne i mnoge nacionalne medije (i postavlja svoje ljude u upravne odbore kao i gen. direktore) stara se da ova morbidna propaganda sa ogromnim brojem promotera - novinara, lekara i političara bude stalno prisutna tema informativnih programa.
BROKER ORGANA - NOVO PROFITABILNO ZANIMANJE Kada pojedinca (čitaj žrtvu) koje alopatska medicina (koja je kapitalistički izum) stručno ubedi da mu nema života ako ne zameni svoje srce sa kardiomiopatijom (ili neki drugi organ) transplantacijom, masonerija već ima razrađen mehanizam prikupljanja “humanitarne pomoći” koji se onda po potrebi aktivira. Tada se u ove fondove ubaciju stotine hiljada evra i dolara, a cenjakanja sa “uglednom bolnicom” koja idu plus – minus koja stotina hiljada su savim uobičajena. Ako operacija i ne uspe, novac se zadržava i bolnica deli troškove sa svojim dobavljačima organa, takozvanim brokerima organa i farmaceutskim kompanijama. Ono što je najprljavije u ovom biznisu, a što ni jedna bolnica ne želi da prizna, je da su mnogi organi ili tkiva za ovu profitabilnu bolničku uslugu, ubačeni čistim kriminalnim švercerskim kanalima i pokupljeni od sirotinje i zatvorenika u Aziji i Africi, Istočnoj Evropi.
Tako je u Ukrajni febuara 2012. policija otkrila u jednom zapuštenom kombiju veliku količinu ljudskih kostiju i raznih tkiva koja su bila spakovana u priručnim frižiderima. U “robu” su bile udenute koverte sa keš novcem i rezultatima autopsija napisanim na engleskom jeziku.
SAD su inače najveće tržište kao i snabdevač “sirovinama” za ovu namenu, pa se procenjuje da se dva miliona bio-produkata od humanog tkiva proda svake godine. Ova brojka je poslednjih 10 godina u stvari duplirana.
Za razliku od srca i pluća koja se moraju pratiti od donora do primaoca, ni vlasti ni bolnice se ne trude da prate odakle i od koga potiče materijali za recikliranje kože, kostiju, ligamenata, rskavice, rožnjača ili bubrezi. Da li je donor bio zaražen nekim HIV-om, drugim virusom ili nekim bakterijama, nije važno.Čak i hrani koju uzimam postoje barkodovi na pakovanju kojima se utvrdjuje poreklo hrane, ali poreklo tkiva i kostiju za implante se ne utvrdjuje. U stvari, oni koji profitiraju znaju da su i HIV i druge viruse ionako izmislili.
U IZARAELU JE NAJMOĆNIJA BIO PIRATERIJA SVETA Organe ova izraelska mreža najviše prikuplja, po izveštaju dr. Šefer Hjuz, u Brazilu, Argentini, Kubi, Moldaviji, Izraelu, Tusrkoj, Indiji, Južnoj Africi i SAD. Tamo gde cveta siromaštvo i korupcija.
Šefer Hjuz je takođe otkrila da je prikupljanje tkiva- kože, kostiju…ali i organa vodio mnogo godina izraelski L. Grinberg Nacionalni Institut forenzičke Medicine (L. Greenberg National Institute of Forensic Medicine), poznat i kao Abu Kabir Institute, kada je na njegovom čelu bio bivši direktor dr Jehuda Hisa. Objavljivanje ovog teksta izazvalo je lavinu protesa jevrejske antidifamacijske lige u Njujorku (ADL) koja je odmah krenula da ih optužuje za antisemitizam i sl. (šta drugo?). Ali, kada je jula 2009, američki FBI uhvatio u švercu organa ortodoksnog i bogatog rabina Isaka Rosenbauma , koji je godinama bio deo veoma organizovane mreže za prikupljanje, transport i prodaju organa (a zvanično se predstavljao kao trgovac nekretninama) stvari su jasno izašle na videlo. Njihova mreža za prikupljanje organa je bila u Turskoj , Moldaviji, Ukrajni, Brazilu, Nemačkoj, Južnoj Africi, Filipinima, Kosovu, Kini, Azerbejdžanu i SAD. Prikupljene organa i tkiva su prodavali bogatim Izraelcima ili Jevrejima u SAD. Zanimljiivo je da u srpskim medijima ova afera sa rabinom Rosenbaumom nikada nije pomenuta, baš kao ni Izrael, iako se znalo za kradju organa sa zarobljenih Srba na Kosovu. Čak je i pravnik Dik Marti (izvestilac Saveta Evrope o trgovini organima na Kosovu) naveo u svom izveštaju da su primaoci organa izvadjenih sa srpskih žrtava bili Jevreji. Eto, to je bila odbrana kosovske oslobodilačjke vojske-napad na istražioce sa pozivanjem na antisemitizam(!). I pijanom jasno.
Američko crno tržište bubrega i hapšenje Rosenbauma.
Siromašni Indusi koji su ostali bez bubrega.
One su pojedine pacijente predstavljale kao hitne slučajeve i držali ih na intenzivnoj nezi bez potrebe samo da bi izgledali bolesniji. Radilo se o kandidatima za tranplantaciju jetre. Kada je u pitanju jetra donora je manje nego što treba, pa blizu 20 000 Amerikanaca sada čeka operaciju, a oko 5000 se obavi svake godine.
KOD KINEZA JE SVE NAJJEFTINIJE, PA I ŽIVOT Dr Tomas Diflo je bio direktor programa transplantacije bubrega pri “New York University Medical Center” , kada su sve više počeli da mu se javljaju pacijenti kojima je transplantiran bubreg i koji su prošli ili kroz lošu operaciju ili nestručan postoperativni tertman. Bili su to uglavnom Amerikanci kineskog porekla i to mlađe žene. Tako je dr Diflo razotkrio da su svi oni dobili bubreg u Kini i to po ceni od 10 000 dolara za tranplantaciju.
U Kini se i danas ljudi osudjuju na smrt i za lakša krivična dela: za nenasilne pobune ili štrajkove, za uzimanje mita, kradju kreditnih kartica, izbegavanje plaćanja poreza, kradju robe iz kamiona ili kradju voća i povrća. Mnogi politički neistomišljenici su osudjeni na smrt i pogubljeni. Broj ovakvih pogubljenja je u Kini ogroman. Hapšenja i smrtne egzekucije su u Kini i danas masovna.
Laogai je tako vremenom postao prava kompanija za egzekucije i upravo je on bio zatvor iz koga su najviše stizali organi za transplantaciju. Američki Laogai Research Foundation je vodio izvesni Hari Vu. ISTRAŽIVANJE O KINESKIM GULAZIMA Hari Vu je tako 1998. uspeo da se poveže sa nekoliko ljudi iz brokerske mreže koja je radila u Kvinsu (Njujork) i organizovala ovakve jeftine tranplantacije u Kini. Došao je i u kontakt sa jednom klinikom za bubrežne bolesnike u Arubi (švercerski raj na Karibima) gde je uhvatio vezu sa dva Kineza koja su bila spemna da organizuju, ne samo putovanje u Kinu na transplantaciju, već i da prokrijumčare rožnjače (koje se mogu održavati u životu nekoliko nedelja). Laogai Research Foundation otkrio je i kineskog lekara koji se reklamirao kao broker organa u novinama na kineskom jeziku koje su izlazile u SAD. Ali, čitava akcija 1998. je propala kada je ključni svedok u ovoj mreži pobegao iz SAD i odbio da se vrati i svedoči. Tako niko od ovih učesnika nije izveden na sud i ovaj kriminal nije zvanično dokazan. Hari Vu je utvrdio i da su 70 posto bolnica koje skupljaju organe u Kini – vojne bolnice. Kina je u 20 godina izvršila oko 25 000 transplantacija ne praveći razliku od koga potiču organi. Aktivisti ove Fondacije svedočili su i pred Američkim kongresom otkrivajući zločine u Kini, ali najverovatnije ne znajući da je monstruoznu kinesku revoluciju odradila skrivena ruka Zapada i njihova masonerija sa Jejl univerziteta osnivajući upravo u Kini medicinske Jali koledže. Kina jednostavno nije ono što i mi u Srbiji mislimo da jeste. Ona je i dalje jedan veliki gulag najjeftinije radne snage i života uopšte. Biti sloboduman čovek i intelektualac u današnjoj Kini je gotovo ravno smrtnom grehu.
Ako ste možda bili na morbidnoj satanističkoj izložbi "Bodies Revealed" održanoj i u Beogradu, koja je izložila oderane i iseckane leševe Kineza možete je slobodno povezati sa ovim gulazima. To što organizatori izložbe tvrde da su od svakog leša ("dok je bio živ") dobili napismeno odobrenje da bude ovako upotrebljen, neka bude stvar vašeg razmišljanja i vere u istinitost onoga što je napisano na propagandnom na papiru. Ove leševe su za izložbu pripremali upravo kineski zatvorenici.
Kada mu je jedan mladi čovek koji je imao kardomiopatiju – degenerativnu bolest srčanog mišiča (koja kada je jako izražena u alopatskoj medicini obično znači da je jedina nada za prživljavanje tranplantacija), došao kao pacijent na konsultaciju dok je čekao tarnsplantaciju i donora, dr Kalokerinos je odlučio da proba nutricionistički da ga ojača. Pošto ništa nije mogao da izgubi pacijent počeo je da uzima mešavinu raznih vitamina (prirodnih, ne sintetičkih) i minerala (koloidnih): vitamin C, vitamin E, B-grupu vitamina, cink, magnezijum, mangan, selenijum i riblje ulje. Još jednog starijeg pacijenta sa teškom kardiomiopatijom, koja je nastala brzo, tretirao je dr Kalokeronos na isti način. Na prvom rendgenskom snimku je srce bilo ogromno i imalo je veoma velike probleme u radu. Ali, terapija vitaminima i mineralima je dala odlične rezultate što je potvrdio i drugi specijalista kada je ponovo napravio i pregledao snimke njegovog srca. Bilo je normalne veličine i dobro je radilo. Sa ove dve uspešno sanirane kardiomiopatije, Kalokerinos je pokušao da zainterseuje bar nekog od kardiologa, ali je ubrzo shvatio da je to traćenje vremena. Oni bi videli njegove pacijente, uporedili nalaze i snimke, nisu imali objašnjenje zašto je došlo do poboljšanja u radu srca, ali su i dalje bili neprijatelsjki rapoloženi prema ovakvoj vrsti terapije. O radu dr Kalikarikosa možete pročitati u knjizi |
---|